ISLAMIKA

Switch to desktop Register Login

četvrtak, 16 Avgust 2012 17:06

Vracanje duga

Pitanje: Esselamu alejkum,

Moj suprug i ja smo prije više godina posudili novac od njegove rođake. Rekla nam je da joj vratimo kad možemo i kako hoćemo. Mi smo joj vraćali u djelovima i ostali smo dužni trećinu. Ona je umrla. Nismo mirni što smo joj ostali dužni a ona nema svojih nasljednika.

Na koji način možemo naš dug da "opravdamo" sadakom, hatmom i sl. jer Allah zna da nismo imali da vraćamo pa nas je zadesila ova situacija da sad kad imamo nemožemo vratiti?


Odgovor: Alejkumusselam,

Prvo što trebate dobro provjeriti da li ona zaista nema nasljednika, jer u nasljednike ulaze: roditelji, supružnici, djeca, sestre i braća i njihova djeca, unučad, djedovi i nane, amidže i njihova djeca, dajdže i njihova djeca. Ako ima neko od ovih spomenutih živ može biti da je on nasljednik s tim da to trebate izložiti na nekog učenog, tako što ćete mu objasniti koliki je iznos novca koji trebate vratiti i ko je sve od nasljednika živ. Pa će vam on na osnovu toga objasniti kako ćete podijeliti taj imetak.

A ako se ustanovi da ona zaista nema šerijatskog nasljednika onda imetak koji ste joj ostali dužni pripada tzv. Bejtul-malu, tj. općem fondu za potrebe muslimana koji se formira od zekata, ratnog plijena, zaostavštine i slično, a dijeli se za opće potrebe muslimana a prvenstveno fukari i siromašnima. A pošto kod nas i tamo gdje ste vi nema Bejtul-mala na vama je da iznos tog novca podijelite kao sadaku na ime njegovog vlasnika, tj. te vaše rođake, siromašnima ili zaduženim muslimanima. Kada to uradite sa vas spada teret duga koji ste imali i vi ste čisti od njega pred Allahom, inšaAllah. Ve billahi tevfik.

Objavljeno u Imovinsko pravo
nedjelja, 12 Avgust 2012 20:20

Ko obavi hadzdz, a nije vratio dugove

Pitanje: Esselamu alejkum,

Obavio sam Hadždž ali sam imao dugove, istovremeno sam bio u minusu na banki, pa me zanima da li je moj Hadždž ispravan?


Odgovor: Alejkumusselam,

Hadždž je ispravan kada se obavi sa obavljenim svim ruknovima i izvršenim vadžibima hadždža.

Ruknovi hadždža su: ihrami – nijet ulaska u obrede hadždža, stajanje na Arefatu, hadždžski tavaf i saj.

A vadžibi hadždža su: ihramljenje na Mikatima, boravak na Muzdelifi, boravak na Mini, brijenje glave ili skraćivanje kose i oprosni tavaf.

Osoba koja obavi hadždžske ruknove njen hadždž je valjan, u protivnom dužna je ponoviti hadždž. A ako izostavi neko od vadžiba ili više njih dužan je za svaki izostavljeni vadžib zaklati kurban.

Svi drugi grijesi i propusti, poput uzimanja kamate, zaduživanja i nevraćanja duga na vrijeme i slično, ne utiču na valjanost hadždža.

Za te grijehe obaveza je učiniti tevbu (pokajanje) i vratiti tuđi hak (pravo) njegovom vlasniku ako je u pitanju imetak. Ve billahi tevfik.

Objavljeno u Ibadeti
četvrtak, 09 Avgust 2012 11:34

Zekat na pozajmljen novac

Pitanje: Es-Selamu alejkum,

Već 5-6 godina imam kod svoga brata dug (on meni duguje) od nekih 40 hiljada eura, zanima me da li se daje zekat na pozajmljene pare.

Napominjem da radim kod njega u firmi, s vremena na vrijeme mi donese ponešto para ali taj dug od tih 40 hiljada uvijek je isti. Ima nijet da vrati ali trenutno nije u mogućnosti.


Odgovor: Alejkumusselam,

Islamski pravnici su se jako razišli po pitanju davanja zekata na dug. Da li se uopće izdvaja zekat na dug, a ako se izdvaja ko je dužan dati: onaj koji je dao pozajmicu, tj. kome je neka druga strana dužna ili onaj koji se zadužio, ili obojica? I na kraju kako da izdvoji zekat na dug? Izučavanje ovih pitanja dovodi istraživača u nedoumicu i konfuziju gdje je vrlo teško odrediti ispravno mišljenje.

Razlog razilaženja islamskih učenjaka po ovom pitanju je nepostojanje šerijatskog teksta iz Kur'ana i vjerodostojnog Sunneta koji liječi ovu problematiku. A to je učinilo da je svaki mudžtehid iznijeo stav shodno gdje ga je odveo njegov idžtihad tako da na kraju imamo velik broj stavova počev od ashaba pa do savremenih učenjaka.

Rezime onog što se može kazati po ovom pitanju je da nema šerijatskog teksta iz Kur'ana i vjerodostojnog Sunneta koji direktno govore o ovom pitanju. Predaje koje su prenesene od ashaba dio njih ukazuje na obavezu davanja zekata na dugove, kao što se prenosi u dva različita rivajeta od Omera, Osmana i Ibn Omera, i u jednom rivajetu od Ibn Abbasa, radijallahu anhum. A dio tih predaja ukazuje da nema zekata na dugove, kao što se prenosi u dva različita rivajeta od Alije, Aiše i Ibn Omera, radijallahu anhum.

Dugovi na koje se daje zekat su oni dugovi koji proizilaze iz trgovačkih poslovanja i koji su rezultat davanja pozajmice svejedno bilo to u novcu ili nekom drugom imetku. Sve druge vrste dugova, poput mehra, dug fidje hul'a (davanje talaka ženi na njen zahtjev), dug krvarine, dug kitabeta (ugovora o oslobađanja iz ropstva), dug zaostavštine koja je u procesu podjele nasljednicima i dug koji predstavlja protuvrijednost nekretnina (kuća, objekata i zemljišnih parcela) sa čijom prodajom nije namjeravana trgovina, na njih se ne daje zekat.

Davanje zekata na dug od strane onog kome su dužni (daina) ovisi od vrste duga.

Što se tiče prve vrsta, tj. trenutnog dug (tj. bez odgode roka vraćanja), gdje je zaduženi bogat, u stanju je vrati i dao bi ga odmah na zahtjev druge strane, odabrano mišljenje je da je obavezan davati zekat.

A druga vrsta duga, trenutni dug gdje je zaduženi u oskudici te nije u stanju da ga vrati ili je u stanju ali svjesno odugovlači i ne vraća. Odabrano mišljenje je da čovjek koji zbog oskudice nije u stanju vratit dug, ili koji je u stanju ali izbjegava i odugovlači, takođe onaj koji poriče dug, ili ako je imetak ukraden ili zaboravljen, opljačkan ili na silu oduzet, sve ove vrste imetaka i dugova kada ih se njihov vlasnik domogne ili mu bude vraćen dužan je dati zekat samo za jednu godinu.

Zatim treća vrsta, tj. dug na odgodu, a to je dug kojeg treba vratiti nakon određenog dogovorenog vremenskog perioda.

Odabrano mišljenje je da je vadžib davati zekat svake godine na dugove koji su rezultat trgovačkog poslovanja tako što bi se vrijednost duga procjenjivala svake godine prilikom davanja zekata. To jest, zekat se daje na glavnicu svake godine, a na zaradu shodno dijelu zarade koju dobija godišnje kada se zarada podijeli na broj godina u kojima treba vratit dug. Svejedno bili to dugovi čije vraćanje se očekuje ili ne očekuje. A na sve ostale dugove da se daje zekat samo za jednu godinu nakon vraćanja duga.

Odabrano mišljenje po pitanju davanje zekata na dug od strane zaduženog (medina) je da onaj koji je zadužen trenutnim dugom nije dužan dati zekat uz šart da taj dug odmah ili najkasnije prije isteka havla (jedne godine) vrati, drugim riječima da nije mumatil (tj. onaj koji se izvlači i odugovlači u vračanju duga).

A onaj ko je zadužen dugom na odgodu dužan je davati na njega zekat, a vrijednost duga na koji se daje zekat se procjenjuje svake godine.

Procjena vrijednosti duga se vrši tako što se ukupna vrijednost duga podijeli na broj godina u kojima je rok da se vrati dug te se za svaku proteklu godinu odbije njena rata od ukupnog duga.

Prema tome, kad god ti brat vrati dio duga dužan si na taj novac dati zekat samo sa godinu dana bez obzira koliko godina prošlo od vremena kada si mu posudio. Ve billahi tevfik.

Objavljeno u Imovinsko pravo
srijeda, 08 Avgust 2012 10:16

Problemi oko nevracanja duga

Pitanje: Esselamu alejkum!

Poštovani brate, posudila sam novac prijateljici sa namjerom da joj pomognem i učinim dobro djelo. Prošlo je jako puno vremena od toga a ona dug niti vraća niti ga spominje. Kako da postupim u ovom slučaju?

Da li da joj tražim da mi vrati ono što sam joj posudila? I da li ja taj novac mogu pretvoriti u sadaku time što ću joj ga halaliti? A kako da joj ga halalim kad ima dovoljno primanja i nije siromašna.

Kako inače postupiti u ovakvim slučajevima kada ljudi neće da vrate ono što si im posudio jer sigurno ima puno braće i sestara koji se susreću sa ovim problemom s obzirom na vakat u kojem živimo. Napominjem da mi je najbitnije Allahovo zadovoljstvo. Da vas Allah nagradi.


Odgovor: Alejkumusselam,

Na samom početku treba istaknuti da je pozajmljivanje od strane onoga koji posuđuje šerijatski pohvalno djelo, a od strane onoga koji uzima dug nije nikakva mahana niti je šerijatski pokuđeno jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao dug.

Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je se utjecao Allahu, dželle še'nuhu, od duga.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio u namazu tako što bi rekao: "Allahu moj utječem ti se od grijeha i duga", pa ga je neko upitao što se toliko utječe od duga, pa je odgovorio: "Zaista čovjek kada je dužan priča pa laže i obeća pa iznevjeri".

Takođe u drugim šerijatskim tekstovima je došlo da se šehidu opraštaju svi grijesi osim duga, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije htio klanjati dženazu onima koji su preselili a imaju dug sve dok neko za njih ne vrati, a za jednog umrlog je rekao nakon što je vraćen za njega dug: "Sad mu se ohladilo tijelo (od Vatre)".

Sve ovo ukazuje da musliman ne treba uzimati dug osim u jakoj potrebi i nuždi, da se ne zadužuje za sticanje stvari koje mu nisu nužne, a pogotovu da se ne zadužuje ako zna za sebe da neće biti u stanju da vrati dug.

Postoje dvije vrste dužnika kojima je istekao rok vraćanja duga a oni ga ne vraćaju.

Prva vrsta su dužnici koji zbog neimaštine i oskudice nisu u stanju da vrate dug.

O toj vrsti dužnika je Uzvišeni objavio ajet u kojem je pojasnio kako da se prema njima ophodimo. Kaže Uzvišeni: "A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite" (El-Bekare, 280), tj. ako je dužnik u neimaštini i oskudici i nije u stanju da vrati dug kada istekne rok vraćanja, obaveza je onome ko mu je posudio da ga pričeka dok ne bude imao. A bolje djelo od toga je da mu taj dug pokloni kao sadaku.

Prenosi se u nekoliko vjerodostojnih hadisa fadl (vrijednost) čekanja onoga ko je u oskudici i neimaštini da vrati dug nakon što mu je istekao rok.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Bio je jedan trgovac koji je pozajmljivao ljudima imetak, pa kada bi vidio onog ko je u neimaštini i oskudici (od njegovih dužnika) rekao bi svojim mladićima: Pređite mu preko toga (oprostite mu dug) ne bi li Allah prešao preko naših grijeha, pa mu je Allah prešao preko njegovih grijeha".

Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu u jednom dugom hadisu od Ubadeta ibn Samita, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko pričeka dužnika koji je u oskudici i neimaštini ili mu pređe preko duga Allah će ga staviti u Svoj hlad (na Sudnjem danu)".

Prema tome, ako dužnik kome je istekao rok vraćanja duga nije u stanju zbog oskudice i neimaštine da vrati dug onaj koji je posudio ima izbora ili da ga sačeka dok ne bude u stanju da mu vrati ili da mu pokloni taj imetak kao sadaku što je vrednije.

Druga vrsta dužnika kojima je istekao rok vraćanja duga su oni koji namjerno ili iz nemarnosti i nehatluka odgađaju vraćanje duga a u stanju su da ga vrate. Pa ako dužnik i nakon što je zatraženo od njega da vrati dug ustrajava i odugovlači u nevraćanju, dozvoljeno je onome kome je dužan da podigne sudsku parnicu protiv njega. U mjestu gdje se sudi po Šerijatu to bi značilo da podigne tužbu protiv njega kod kadije.

Naravno da bi imalo smisla podizati tužbu onaj ko je podiže treba imati dokaze da mu je posudio, svejedno bila to dva svjedoka ili da je taj dug zapisan i mjerodavan kod kadije.

A u mjestima gdje se ne sudi po Šerijatu dozvoljeno je onome ko je posudio da podigne parnicu protiv njega kako bi dobio nazad svoj imetak.

Ovo traženje presude na sudovima koji ne sude po Šerijatu je dozvoljeno jer predstavlja traženje onoga na što ima pravo, a ne može drugačije doći do njega osim preko tog suda. Da lično ode i fizički pokuša vratiti svoj imetak ili da nekoga plati da to uradi za njega to vodi u nered, fitnu i fesad.

U dobrom hadisu od Amr ibn Šerida od njegovog oca, radijallahu anhu, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nevraćanje duga od strane onoga ko je u stanju da ga vrati dozvoljava njegovu čast i da se kazni". Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ibn Made i Ibn Hibban, a dobrim ga ocjenjuje Ibn Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut.

Ovim hadisom se dozvoljava da kadija naredi kažnjavanje onog ko je u stanju da vrati dug a neće, bilo njegovim zatvaranjem, novčanom kaznom ili nečim drugim, shodno kako procijeni kadija.

Takođe, na osnovu hadisa dozvoljena je onome ko je dao dug da upozori druge ljude na dužnika koji je u mogućnosti a neće da mu vrati dug čime se narušava njegova čast i njegov ugled.

A što se tiče toga kako da se musliman ponaša u vremenu kada je nestalo emaneta i povjerenja i kada se dešavaju veliki problemi među ljudima po pitanju pozajmljivanja i vraćanja duga, najbolji odgovor imamo u časnom Šerijatu.

Kaže Uzvišeni govoreći o onima koji posuđuju dok su na putu: "Ako ste na putu, a ne nađete pisara, onda uzmite zalog" (El-Bekara, 283).

Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret a njegov štit je bio dat kao zalog.

Na osnovu ova dva šerijatska teksta donesen je idžamu učenjaka na dozvoli uzimanja zaloga prilikom davanja duga onome ko je na putovanju, a većina učenjaka je na tome da je dozvoljen i onome ko nije na putovanju.

Definicija zaloga je osiguravanje duga sa imetkom koji se može iskoristiti ili prodati u slučaju da dužnik ne vrati dug.

Prema tome, rješenje gore spomenutog problema je u uzimanju zaloga prilikom posuđivanja. To jest, da onaj koji posuđuje imetak traži od onoga kome posuđuje da mu da u zalog neki njegov imetak poput, zlata, auta, nekretnine i slično da u slučaju ako mu na vrijeme ne vrati dug može prodati ove stvari, podmiriti svoj dug a višak vratiti njemu. Ovako se na najbolji način čovjek može osigurati za vraćanje duga.

Treba naglasiti da traženje zaloga pri pozajmljivanju ne predstavlja sumnjanje u i nepovjerenje prema onome kome se daje pozajmica, jer nije bilo poštenije i povjerljivije od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Židov je tražio od njega da mu da zalog i on mu ga je dao.

Drugi način rješavanja gore spomenutog problema je takođe zasnovan na šerijatskom tekstu, tačnije na najdužem kur'anskom ajetu koji se zove "ajetud-dejn" (ajet o dugu). Kaže Uzvišeni: "O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka..." (El-Bekara, 282). Ovim ajetom Uzvišeni preporučuje vjernicima da kada međusobno pozajmljuju da zapišu dug, tj. ko je kome dužan, koliko i do kojeg roka uz svjedoke.

Naravno, da bi zapisivanje duga bilo u našim zemljama validno za krivično gonjenje neophodno je zapisano pozajmljivanje ovjeriti u sudu. Pa kada istekne vrijeme vraćanja duga šerijatski je dozvoljeno krivično goniti osobu koja je dužna ako je ta osoba u mogućnosti da vrati dug ali neće namjerno ili je nemarna i nehatna.

Prema tome, poštovana sestro pošto se u tvom slučaju radi o osobi koja je u mogućnosti da ti vrati ali iz određenih razloga ne vraća, nema sumnje da je tebi dozvoljeno da tražiš da ti vrati pozajmicu. Pa ako nakon što zatražiš i dalje ostane po starom a ti imaš dokaze koji su validni na sudu da je krivično goniš tebi je to dozvoljeno. A ako nemaš dokaz da si joj posudila onda ti ne ostaje ništa drugo nego da čekaš da se ona smiluje da ti vrati, ili da joj to halališ i oprostiš ili da na Sudnjem danu to izmirite.

Ovo što se desilo dovoljan ti je ibret i pouka kako da se u narednim slučajevima pozajmljivanja ponašaš. A na drugi dio pitanja ti je dat odgovor da je izlaz i rješenje prilikom davanja pozajmice u uzimanju zaloga ili zapisivanja i ovjeravanja duga na sudu. Ve billahi tevfik.

Objavljeno u Imovinsko pravo
subota, 28 Juli 2012 18:15

Dug, krađa ili pronevjera emaneta

PITANJE: Esselamu alejkum. Imam nedoumicu o pitanju vraćanja duga i  tumačenja  određene situacije oko toga.

Konkretno interesuje me da li ulazi u kategoriju duga (onoga koga Allah subhaneh neće oprostiti bez da nam halali onaj prema kome se dužno) slučaj kada je insan prodavao neke ulaznice za neku manifestaciju pa uzeo sebi mimo onoga predviđenog za njegov angažman npr. 10KM ( nije bitno koliko je uzeo naglasak je na tomeda li se radi ovdje o dugu gore spomenutom ili je ovo krađa ili šta je već, kopka ovo već dugo vremena i ev konačno da postavim pitanje ), uradio sam to prije okretanja vjeri (nadam se istinski) tj. u popularnom Džahlijetu mislim da tada nisam bio musliman iako sam imao priuba ime muslimansko itd. da ne bih o tome duljio. Znam poznati su mi hadisi iz Muslima da ISLAM (ispravno prktikovan) briše prije učinjeno ali sa  druge strane me kopka ovo oko duga ak ga ne vratiš nema te tamo nigdje, napominjem da mi nije lahko priznati čovjeku iako on možda i zna a možda i ne- uglavnom  to je to -Pa eto kakav je šerijatski stav prem ovoj situaciji i neki savjet. Ja sada shvatam da to nije ispravno i ne bih to sada uradio nizašta ali je urađeno i nema povratka. Veoma je teško priznati takvo što jer i da li mi je to oprošteno primanjem islama iako po ovom osjećaju u stomaku kad samo pomislim na to dođe mi, ma zgadim se sam sebi... eto toliko. Hvala unaprijed, da vas Allah subhanehu nagradi za trud uložen inshaAllah u ovom odgovoru i u svim ostalim.


ODGOVOR: Alejkumusselam.

To se ne ubraja niti u klasično značenje duga u Šerijatu niti u šerijatsko značenje krađe za koju se siječe ruka ako se ispune šartovi za isto, nego se ubraja u pronevjeru emaneta. Jer dug je ugovor između dvije strane pri čemu jedna strana posuđuje neki imetak da bi joj druga vratila sličan imetak nakon dogovorenog roka, a ovo se nije desilio u tvom slučaju.

Takođe, krađa predstavlja skriveno uzimanje tuđeg imetka koji se nalazio na mjestu gdje se sličan imetak inače čuva, a ovo takođe nije ono što si ti uradio. A da je to pronevjera emaneta na to ukazuje činjenica da ti je dato u povjerenje da prodaješ ulaznice te da novac od prodatih ulaznica predaš organizatoru (ili organozatorima) manifestacije pri čemu si ti utajio dio novca. Naravno, sa šerijatske strane pronevjera emaneta je haram, zato si obavezan pokajati se za počinjeno djelo i vratiti taj novac organozatorima ako je to moguće. A ako nije moguće trebaš iznos tog novca udijeliti kao sadaku nekom siromahu s tim da od te sadake nemaš nikakvu nagradu kod Allaha jer se ti samo rješavaš haram imetka.

Sve bi ovo bilo ovako da si to uradio nakon što si primio Islam, jer sam kažeš da si poslije primio Islam. A pošto Islam briše grijehe počinjene prije njega, ti za to djelo sada nemaš grijeha niti si dužan vratiti tac novac njegovim pravim vlasnicima osim ako to sam od sebe hoćeš uraditi ili ako bi te oni krivično gonili pa te prisilili na plaćanje njegove nadoknade. Ne trebaš se opterećavati tim djelom jer po Islamu za njega sada nemaš grijeha.

Ve billahi tevfik.

Objavljeno u Fikh - Propisi
ponedjeljak, 16 Maj 2011 17:20

Poučna priča o Sureki ibn Maliku

Kada Allah naredi Svome Miljeniku, Muhammedu s.a.w.s., da učini hidžru (preseljenje iz Mekke u Medinu), on se odazva i spremi za put. Pored toga što je to trebalo da bude daleko i teško putovanje, problem je bio što su Kurejšije raspisale veliku nagradu onome ko sustigne Poslanika, s.a.w.s. i vrati ga u Mekku. Naravno, na ovom teškom putovanju, u društvu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., bijaše Ebu Bekr, neka je Allah zadovoljan njime. Upravo ova potjera bijaše uzrok događanja jedne od Poslanikovih, s.a.w.s, mudžiza, ali i divne priče, koju ne mogu a da ne prenesem, poštovani čitaoče.

Preporučujemo da sadržaj koristite ka pozivanju Allahu t.v.t.

Vrh Desktop version