ISLAMIKA

Switch to desktop Register Login

Uobrazeni bogatasi

Ocijeni
(1 Glasaj)

Nema svrhe graditi dzamije na svakom sastajalistu i u svakoj mahali, a da u tom mjestu zive bijednici i siromasi kojima je potrebna pomoc. Ovime je lakse da daju imetak za izgradnju dzamija kako bi to bilo primijeceno od strane drugih.

Njih ima nekoliko grupa:

1 . Jednu od tih cine oni bogatasi koji izrazavaju spremnost da ulazu imetak u izgradnju dzamija, medresa, mostova, cesmi, i drugih gradjevina, i uklesuju na njima svoja imena kako bi spomen na njih ostao trajan ili kako bi nakon njihove smrti iza njih ostao neki trag. Oni misle da su time zasluzili oprost, ali su u zabludi iz dva razloga: prvo, stoga sto imetak sticu nepravedno, sumnjivo, podmitljivo i na drugi nedozvoljen nacin.

Ovi vec u sticanju imetka izazivaju srdzbu Allaha, dzelleshanuhu, i  buduci da cine grijeh nuzno je da se u toj prilici pokaju, da vrate imetak onima kojima stvarno pripada, ukoliko su zivi, odnosno njihovim nasljednicima ukoliko su ovi pomrli. Ukoliko im nije ostao niko od nasljednika takav je duzan da taj imetak podijeli u najvaznija dobrotvorstva. Najcesce ce to biti da ih razdijeli siromasima.

Kakva je korist od gradnje kuca koje mu nisu potrebne i  koje ce ostaviti iza sebe?! Medju ovom skupinom rasireno je licemjerstvo, zelja za dokazivanjem i uzitak u tome da ih se spominje kao dobrotvora.

Drugi razlog njihove zablude jeste u tome sto kod sebe izgradjuju iluziju da im je cilj ciniti dobro kada dijele imetak u dobrotvorne svrhe. Da takve neko zaduzi da udijele siromahu makar jedan dinar ne bi to sebi dopustili jer je ljubav za hvalom i castoljubljem pohranjena u njihovoj dusi.

2. Nekada se desi da jedni s halalom sticu zaradu, da se klone harama i da trose imetak na izgradnju dzamija, a opet su u zabludi iz dva razloga: prvi je licemjerstvo i teznja za popularnoscu i slavom.

Desi se, naime, da u njihovom susjedstvu ili mjestu ima dosta siromaha, pa je najprece imetak dijeliti njima. Dzamije su brojne i svrha im je da okupljaju ljude dok ih gradnja nove dzamije razjedinjuje i rasparcava. Nema svrhe graditi dzamije na svakom sastajalistu i u svakoj mahali, a da u tom mjestu zive bijednici i siromasi kojima je potrebna pomoc.

Ovime je lakse da daju imetak za izgradnju dzamija kako bi to bilo primijeceno od strane drugih. lako, kada jedan od njih cuje kako ga ljudi hvale ubijedjen je da to cini u ime Allaha, a u stvari, to je ucinio radi drugoga, a ne radi Njega, sto je i te kako prepoznatljivo u njegovoj nakani. Njegova namjera izaziva Allahovu, dzelleshanuhu, srdzbu, a on tvrdi kako mu je cilj da postigne Njegovo zadovoljstvo.

Drugi razlog njihove zaslijepljenosti je u tome sto trose imetak na ukrasavanje i dekorativno uljepsavanje koje ne smije da zaokuplja srca klanjaca, jer promatraju i ih one mu odvode misao od sabrane skrusenosti i duhovne prisebnosti, sto je krajnji cilj namaza. Kakvu god misao te sare pobudile u njemu bilo u vlastitom ili tudjem namazu, to ce se staviti na teret onoga ko je pravio takve ukrase, buduci da nije dozvoljeno svakako ukrasavati dzamije.

Hazreti Husejn radijallahu anhu, kaze: "Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio da napravi dzamiju u Medini dosao mu je Dzibril i rekao: "Izgradi je sa stropom visokim sedam arsina i nemoj je ukrasavati, niti sto uklesavati". Ova skupina u grijehu vidi dobrocinstvo i nesvjesno se nadaju u uspjeh svojih postupaka.

3. Ovu grupu cine oni koji dijele imetak siromasnima i bijednicima zele i time da stanu na posebna mjesta u dzamiji. Siromasi imaju obicaj izraziti zahvalnost i razglasiti dobrocinstvo koje im je ucinjeno. Ovima nije drago da udjeljuju tajno jer u skrivenim siromasima vide svoje obmanjivace koji, hvaleci ih, pokrivaju njihova dobrocinstva. Cesto se desi da ovi zaborave na svoje gladne susjede.

Zbog toga je Ibn Abbas, radijalahu anhu, rekao: "U ahirizemanu bice dosta hadzdzija koji nece imati unutarnju potrebu da obave hadzdz, iako ce to biti u mogucnosti. Vracat ce se s puta grijesni i nepristupacni. Neke od njih ce njihova deva nositi od Kafara do Remela, dok ce im njihovi stari susjedi u nevolju pasti, a oni im nece paznju ukazati niti ih obilaziti".

4. Ima i bogatasa koji cuvaju kapital i skrtare s njime, a zaokupljeni su formalnim ibadetima u kojima nije predvidjeno dijeljenje, kao sto su: post danju, bdijenje nocu, ucenje Kur'ana i sl. Oni su u zabludi jer je skrtost razorna snaga koja je zavladala njihovom dusom i takvima treba pomoci da je se oslobode dijeleci im imetak. Oni su zaokupljeni trazenjem vrijednota, ali su, u stvari, odvraceni od njih.

Oni su poput covjeka u cije se odijelo zavukla zmija koja skoro da ga dokrajci, a on zabavljen u potrazi za ukusnim picem, koje ce mu srediti probavu. Kako moze onaj koga je ujela otrovnica da ima potrebu za takvim cime?!

5. Nekima je ovladala skrtost toliko da sebi dopustaju jedino davanje zekata. Za zekat izdvajaju onaj dio imovine koji je pokvaren, neupotrebljiv i koji im vise ne treba, a od siromasnih biraju onoga koji ce ih sluziti i uzvratiti im ucinjeno, ili onoga koji ce im valjati u buducnosti da radi kao najamnik, ili pak onome preko koga ce ostvariti odredjene ciljeve daju i zekat onoj osobi koju odredi jedan od velikodostojnika kojeg se pribojava, a ovaj mu treba kako bi na taj nacin kod doticnog stekao odredjenu poziciju i tim putem ostvario svoju nakanu. Sve to u osnovi predstavlja pokvaren nijjet, uzaludan postupak i onaj ko tako cini zestoko se vara. On je ubijedjen u svoju poslusnost Allahu, dzelleshanuhu, a u stvari je veliki grijesnik jer preko ibadeta nastoji ostvariti ciljeve kod ljudi.. Ovakvi i njima slicni su zaslijepljeni svojom imovinom.

6. U ovu grupu se mogu svrstati i ljudi srednjeg imucnog stanja, te, bogatasi, a i siromasi. Ovi su uobrazeni zato sto prisustvuju sijelima na kojima se obavlja zikr ubijedjeni da ce zato biti nagradjeni i da im je to, sasvim dovoljno da budu spaseni. Prihvatili su to kao obicaj ubijedjeni da zasluzuju nagradu samo zato sto slusaju predavanje koje ne sprovode u praksu niti iz njega uzimaju pouku.

Oni su uobrazeni jer nagrada za prisustvovanje predavanjima je u tome sto ona podsticu na dobro, a ako takva sijela nemaju tu svrhu onda od njih nema nikakve koristi. Zelja da im se prisustvuje je pohvalna ukoliko je stvarni izraz teznje za prakticnim potvrdjivanjem. Ali, ako nema poticaj u djelu onda ni od te zelje nema nikakvog dobra. Nekada se ovi uobraze s onim sto su culi na vazu. Nekada se raznjeze poput zena pa se cak i rasplacu. Nekada slusaju govor koji ih zaplasi te netremice i blijedog lica na te rijeci uzvikuju "Ja selam, selam; ne'uzubillah hasbijallah; la havle ve la kuwete illa billah!", ubijedjeni da su pokupili sva dobra a u stvari su uobrazeni.

Oni slice bolesniku koji prisustvuje sastanku lijecnika i slusa sto oni govore za odredjene lijekove, ali on ih nece uzeti niti se interesuje za njih umisljen da svojim prisustvom nalazi sebi lijek. Ili su poput gladne osobe koja prisustvuje kad se spremaju ukusna jela.

Svaki vaz koji ti ne promijeni neku osobinu da se prakticno popravis u smislu odazivanja Allahu, odricanja od dunjaluka,cvrsto ga se drzeci; odnosno, ne budes li radio tako, vaz ce ti biti dodatni svjedok protiv tebe ! Ako smatras da ce ti on biti nekakva garancija varas se!

Otkrivanje i raspoznavanje iluzija kod ljudi
El-Gazali

 

 

Zadnji put promjenjen subota, 30 Juni 2012 23:40
Durmo Alen

Web stranica: www.islamika.net E-pošta Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Prijavi se pa komentiraj

Preporučujemo da sadržaj koristite ka pozivanju Allahu t.v.t.

Vrh Desktop version