ISLAMIKA

Moja mati nije uvijek govorila istinu.... slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici... siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a nekamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo riže u kući... Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ''Jedi, sine, ja nisam gladna.''

Ovo je bila njena prva laž.

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Allahu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši: ''Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.''

Ovo je bila njena druga laž.

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnim predmetima i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: ''Majkoooo, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!'' Ona se nasmijala i rekla: ''Sine moj, ja nisam umorna.''

Ovo je bila njena treća laž.

Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, doveći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekla u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ''Majko, pij'', a ona reče: ''Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.''

Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno - morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često smo gladovali. Pored naše kuće živio je moj amidža, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ''Ja nemam potrebe za ljubavlju.''

Ovo je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ''Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.''

Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ''Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.''

Ovo je bila njena sedma laž.

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao hizmetiti. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao.... Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši: ''Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.''

Ovo je bila njena osma laž.


Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem:

Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.

Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem:

Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Allaha da joj oprosti i da joj se smiluje.



Autor: Dr. Mustafa Akkad
Preveo: Harmin Suljić

Braćo i sestre u islamu! Danas 08. džumade-l-ula 1431.H., 23. aprila 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Hak (pravo) puta.

Tema o kojoj je riječ je veoma aktuelna i važna u vremenu u kojem neki od nas provodimo veliki dio vremena na javnim mjestima: putevima, pijacama, centrima, sredstvima javnog prijevoza i slično, pa se zato trebamo sa izvora islama naučiti kakvo je to pravo puta i javnih mjesta na kojima se često svi mi nađemo. Ovu temu sam obradio prije posljednjih demonstracija pred zgradom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, koje su prerasle u nasilje, što je za svaku osudu i ničim se taj nasilan čin ne može opravdati.

U prošli ponedjeljak je u prisustvu velikog broja saboraca, porodica šehida i političara na Kovačima klanjana dženaza armijskom generalu Rasimu Deliću, načelniku Štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine, najbližem saradniku rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. Trebalo nas je na dženazi biti mnogo više, jer je to rahmetli general zaslužio i zaista nam fali međusobnog uvažavanja i poštivanja. Molim Allaha, subhanehu v ete'ala, da rahmetli genarala nagradi dženentom za njegovu hrabrost, mudrost, skromnost i strpljivost!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava ashabe i ummet, kako da se ponašaju na putu, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pazite se sjedenja na putu!" Rekoše: "To nam je potreba, gdje sjedimo i razgovaramo." Reče: "Ako ga uzimate za mjesto okupljanja, dajte putu njegovo pravo!" Rekoše: "Koje je pravo puta?" Reče: "Obaranje pogleda, uklanjanje ezijeta (onoga što smeta), uzvraćanje na selam i naređivanje dobra i sprječavanje zla!" (Buharija)

Pomenuta prava puta nisu ograničena samo na ona o kojima govori hadis, jer se u drugim hadisima pominju i druga prava.

•1. Obaranje pogleda:

Podsjećam i sebe i vas na 30. i dio 31. ajeta Sure En-Nur:

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade!(30) I reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim...(31)

Braćo i sestre, ovo je stroga naredba Allaha, subhanehu ve te'ala, prvo muškarcima, a potom ženama. Prva naredba je da oborimo svoje poglede, tj. da gledamo predase, a potom da čuvamo svoja stidna mjesta, od činjenja bluda (zinaluka).

Nije zabranjen prvi kratak pogled, obzirom da čovjek ne zna šta će vidjeti, što potvrđuje slijedeća predaja:

Prenosi Džerir bin Abdullah, radijallahu ‘anhu: "Pitao sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o nenamjernom pogledu, pa mi je naredio da okrenem pogled!" (Muslim)

Za prvi pogled nema grijeha, ako se isti odmah obori, ali ako se duže zadrži ili ponovi, onda se piše grijeh.

2. Uklanjanje ezijeta:

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova ili šezdeset i nekoliko dijelova, a najbolji su riječi "Nema drugog boga sem Allaha", a najmanji je sklanjanaje onoga što smeta sa puta, a stid je dio imana!" (Buharija)

Po islamu se spriječavanje nedaće drugom čovjeku smatra sadakom. To potvrđuje slijedeća predaja:

Prenosi Ebu Zerr, radijallahu anhu: "Pitao sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koje je djelo najbolje?" Reče: "Vjerovanje u Allaha i džihad na Njegovu putu!" Upitao sam: "Koje oslobađanje  roba je najbolje?" Reče: "Najskupljeg i najdražeg vlasniku!" Rekoh: "Ako to ne mogu uraditi?" Reče: "Pomozi onome koji može ili oslobodi drugog (jeftinijeg)!" Rekoh: "A ako nisam u stanju?" Reče: "Poštedi ljude zla, jer je to sadaka za tebe!" (Buharija)

3. Uzvraćanje na selam:

To je jedna od šest obaveza muslimana u odnosu na drugog muslimana, u skladu sa hadisom Poslanik, sallallahu alejhui ve sellem:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., rekao: "Šest je prava muslimana u odnosu na drugog muslimana: 1. kada ga susretneš, nazovi mu selam, 2. kada te pozove, posjeti ga, 3. kada od tebe traži savjet, posavjetuj ga, 4. kada kihne i zahvali Allahu, nazdravi mu, 5. kada se razboli posjeti ga i 6. kada umre, slijedi ga (klanjaj dženazu i isprati ga)!" (Muslim)

4. Naređivanje dobra i zabranjivanje zla:

Mu'mini su zaštitnici jedni drugih, što potvrđuje 71. ajet Sure Et-Tevbe:

A vjernici i vjernice su zaštitnici jedni drugima: naređuju da se čine dobra djela, a spriječavaju činjenje nevaljalih djela, namaz obavljaju, zekat daju i Allahu (dželle še'nuhu) i Njegovu Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem) se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je zaista Silan i Mudar!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nagovještava kaznu onima koji se ne budu držali principa naređivanja dobra i spriječavanja zla, pa u hadisu koji prenosi Huzejfe, radijallahu anhu, kaže:

Prenosi Huzejfe bin Jeman, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život ili ćete naređivati dobro  i zabranjivati zlo ili će vam Allah poslati kaznu od Sebe, pa ćete vi Njemu upućivati dove, koje vam neće biti primljene!« (Tirmizija)

Braćo i sestre! Budimo od onih koji čuvaju pravo puta, volimo se u ime Allaha, pomažimo jedni drugima i natječimo se u dobru!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji čuvaju pravo puta i koji ispunjavaju svoje obaveze, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, uputi naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 08. džumade-l-ula 1431. po H.                                        Hutba: Džamija "Kralj Fahd"

23. april 2010. godine                                                        Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas, 16. džumade-l-ula 1431. god po H., 30. aprila 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Blagost - el-hilmu. Za ovu temu sam se opredijelio u vrijeme u kojem je ovo pohvalno vjerničko svojstvo sve manje prisutno u našim životima pa se samim tim nameće nužnost njegovog oživljavanja. Blagost je osobina koju treba posjedovati svaki vjernik, jer blagost voli naš Gospodar, Allah, dželle še'nuhu, i Njegov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Blagost se, braćo i sestre, treba naći u svim čovjekovim poslovima - u djelima, u govoru, u komunikaciji s ljudima.

Allah, dželle še'nuhu, ima najljepša imena, a jedno od Njegovih lijepih imena kojima Ga dozivamo i spominjemo u svojim dovama jeste El-Halimu (Blagi). Lijepo je okititi se svojstvom kojim je Allah, subhanehu ve te'ala, sam Sebe nazvao i Koji u 235. ajetu Sure El-Bekare kaže:

I znajte da On prašta i da je blag!

Allah, dželle še'nuhu u 88. ajetu Sure El-Hidžr naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bude blag prema mu'minima:

A prema vjernicima blag budi!

A u 159. ajetu Sure Alu 'Imran stoji:

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj,  moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma!

Allah, subhanehu ve te'ala, u citiranom ajetu potvrđuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Njegovom milošću blag prema svojim ashabima i da je to razlogom njihove međusobne blizine, jer bi se oni, u protivnom, razbježali od njega. Potom mu naređuje da im prašta, da za njih traži oprost i da se s njima dogovara.

Braćo i sestre, i na nama je, a posebno na našim prvacima, da jedni prema drugima budemo blagi, da jedni drugima praštamo, da upućujemo dove za oprost grijeha i da se međusobno savjetujemo. Gdje smo mi, a gdje su spomenuta svojstva iskrenih mu'mina?!

Allah, subhanehu ve te'ala, u 128. ajetu Sure Et-Tevbe, govoreći o nekim svojstvima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže:

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.

Abdullah ibn Amr kaže: "Ja nalazim svojstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u prethodnim knjigama: "'On nije osoran, niti grub, niti je bučan po trgovima; on na zlo ne uzvraća zlim, nego oprašta i blago postupa!'"

U predaji koju bilježi imam Buharija stoji:

Prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah se smilovao čovjeku koji je blag kada prodaje, blag kada kupuje i blag kada sudi!"

A u predaji koju bilježi imam Muslim stoji:

Prenosi Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je svo dobro!"

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kako prenosi Aiša, radijallahu anha, majka mu'mina, uvijek birao lakšu stvar i nije se suprotstavljao i svetio ljudima, osim kada su u pitanju Allahovi, subhanehu ve te'ala propisi:

Prenosi Aiša, radijallahu anha: "Nikada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao izbor između dvije stvari, a da nije uzeo lakšu - ako nije bio grijeh, a ako je bio (grijeh), onda je bio najdalji od nje i nije se suprotstavljao zbog sebe, osim kada se krše Allahove zabrane pa se suprostavljao zbog Uzvišenog Allaha!" (Mettefek alejh)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pohvalio El-Ešedždža Abdulkajsa kada mu je rekao:

"Zaista ti posjeduješ dva svojstva koja voli Allah: blagost i dobročinstvo!" (Muslim)

Rekao je Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: "Plemenitost smo našli u bogobojaznosti, bogatstvo u čvrstom ubjeđenju, a ugled i veličinu u skromnosti i blagosti!"

Imam Hasan El-Basri je kazao: "Znanje je bolje od nasljedstva, odgoj je najčistiji obraz, pobožnost je najsigurnija opskrba, ibadet je najbolja zarada, razum je najbolji vodič, lijepo ponašanje je najbolji drug, blagost je najbolji pomoćnik, zadovoljstvo je najveće bogatstvo, Allahova pomoć je najbolja pomoć, a sjećanje na smrt je najbolji govornik."

Prihvatio je islam Tufejl ibn Amr Ed-Devsi, pa zatraži dozvolu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se vrati svome plemenu i pozove ga u islam. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu dozvoli, ali se oni ne odazvaše na Tufejlov poziv, pa se on vrati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i reče: "Devs se ogriješio i odbio pa moli protiv njih!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenu prema Kibli i podiže ruke. Rekoše prisutni: "Biće uništeni!" jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem uči dovu, a njegove dove su kabul. Obrati se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem dovom: "Allahu, uputi Devs i daj da oni prihvate vjeru!" Tufejl se vrati ponovo u pleme i pozva ih po drugi put i oni svi prihvatiše islam.

Jedne noći je Omer ibn Abdulaziz, peti pravedni halifa muslimana obilazio grad da vidi stanje muslimana, a s njim u društvu je bio pratilac. Uđoše u džamiju u kojoj je bilo mračno, pa Omer zape za nogu čovjeka koji je spavao, a ovaj podiže glavu i reče: "Jesi li ti lud?" Omer reče: "Nisam!" Pratilac pođe da udari čovjeka, a Omer mu reče: "Ne diraj ga! Pitao me jesam li lud, pa sam mu odgovorio da nisam!" Blagost halife Omera je pretekla njegovu srdžbu i vlast.

Poznati ashab El-Ahnef ibn Kajs je bio veoma blag i uziman je kao primjer blagosti tako da bi za nekog posebno blagog kazali: "Blaži je od Ahnefa!" Pripovijeda se da ga je neki čovjek verbalno napadao, a Ahnef je šutio i išao putem. Ovaj je nastavio idući za njim napadajući ga, a Ahnef je šutio i išao dok nije došao do kvarta u kojem je živio, gdje zastade i reče: "Ako ima još nešto u tvojoj duši da nisi rekao, kaži prije nego što te čuju moje komšije pa ti uzvrate (napadnu te)!" Jedna grupa ljudi poslala je provokatora kod El-Ahnefa, koji mu je cijelo jutro ružno govorio. Kada se primaklo vrijeme ručka, El-Ahnef reče: "Ručak je gotov, pa hajde, ako možeš, da ručamo!" Čovjek se postidi i ode.

Braćo i sestre, budimo od onih koji su blagi prema: sebi, roditeljima, suprugama, djeci, braći, sestrama, rodbini, komšijama i općenito ljudima koji zaslužuju našu blagost, budimo blagi i prema biljnom i životinjskom svijetu i onda se nadajmo Allahovoj, subhanehu ve te'ala, milosti na Dan kada će nam ona biti najpotrebnija. Izvršavajmo sve naše obaveze, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa, kada će nam koristiti samo dobra djela!

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji su blagi, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti i da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca! Molim Ga da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!

Sarajevo: 16. džumade-l-ula 1431. god. po H.                               Hutba: Džamija "Kralj Fahd"

30. april 2010. god.                                                                       Nezim Halilović Muderris