Bismillahir-Rahmanir-Rahim
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Cinimo sto vise istigfar u ovom mubarek mjesecu insa'Allah
Muslimani cijelog svijeta za nekoliko dana očekuju dragog im gosta. Taj gost zaokuplja njihova srca, njihove misli. Doista, taj dragi gost - mjesec ramazan - veliki je mjesec. Allah, subhanehu ve te'ala, učinio ga je plemenitim objavom Kur'ana u njemu kao i propisivanjem posta u njemu. U mjesecu ramazanu, vjernici postači vraćaju se svome Gospodaru, osjećaju slast ibadeta, bereket u njemu, osjećaju prisutnu Allahovu milost. Uistinu, mjesec ramazan na Sudnjem danu će svjedočiti svakom vjerniku za dobro učinjeno u njemu, ali isto tako i svakom onom koji propusti priliku i ne vrati se svome Gospodaru.
U blagoslovljenom mjesecu ramazanu otvaraju se vrata Dženneta, zatvaraju vrata Džehennema i šejtani se u lance vezuju, kao što Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: „Kada dođe ramazan, vrata Dženneta se otvore a vrata Džehennema zatvore i šejtani se okuju u lance." (Buharija, 1899; Muslim, 1079; od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh) Mudrost toga jeste da se što više ljudi vrati svome Gospodaru, da se iskreno pokaje Gospodaru svih svjetova. Vrata tevbe - pokajanja širom su otvorena i čekaju pokajnike, povratnike, one koji traže oprosta od svoga Gospodara, pa, ima li takvih da im Uzvišeni Allah oprosti?!
Rekao je Allah subhanehu ve te ala: “O Moji robovi koji ste se prema samima sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah prašta sve grijehe.On je Onaj koji mnogo prašta i Milostivi.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 53) "Malo su noću spavali, a zorom su puno oprosta od grijeha tražili“…(Prevod značenja, Nuh, 12)
Bojte se Allaha, o Allahovi robovi, mnogo mu se klanjajte i za oprost Ga molite i iskreno Mu robujte, On će vam vaša djela popraviti i grijehe vam vaše oprostiti i znajte da je najbolji govor Allahova knjiga. Allahovi robovi, bojte se Gospodara svoga, pokajte se Njemu od vaših grijeha i ne gubite nadu u Njegovu milost koliki god bili vaši grijesi. On će sigurno, onome koji se pokaje, sve grijehe oprostiti.
Prenosi Enes ibn-Malik, radiallahu anhu, i kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, gdje kaže: ''Rekao je Allah Uzvišeni: 'O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli do neba, ako bi zatražio od Mene oprost, oprostio bi ti. O sine Ademov, kada bi mi pristupio sa pogreškama velikim poput zemlje, zatim me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, ja bih ti pristupio sa jednakim oprostom.'' (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih)
Dunjaluk predstavlja put ka ahiretu; lijepa oaza kojom prolazi putnik, koji treba da vodi računa da ga ljepota oaze ne zavara pa da zaboravi krajnji cilj kojem teži i ide.
Kada duša koja navodi na zlo zavlada srcem vjernika, jedini lijek protiv nje je ispitivanje njene savjesti i djelovanje suprotno onome što ona hoće.
Imam Ahmed prenosi od Omera b. El-Hattaba r.a. da je rekao: „Obračunajte se sa sobom prije nego što od vas bude zatraženo da račun položite! Izvagajte svoja djela, prije nego što vi budete na vagu stavljeni! Sutra će vam, na Sudnjem danu, biti lakše položiti račun ako se danas obračunate sami sa sobom. Zato se okitite dobrim djelima za dan Velikog obračuna, za dan „KADA ĆETE ISPITIVANI BITI, I NIJEDNA TAJNA VAŠA NEĆE SKRIVENA OSTATI.“ (Prevod značenja, El-Haqqa, 18 ) Hadis prenosi Tirmizi
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je svojim primjerom najbolje pokazao koliko i kako treba činiti istigfar: "O ljudi, činite iskreno tewbu Allahu dž.š.! Ja Mu činim tewbu stotinu puta dnevno.“ (Ahmed, Buharija)
Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem je neprestano činio zikr, pa kad bi na trenutak nešto omelo od toga, on bi po a stotinu puta učio estagfirullah - Alllahu moj, oprosti mi.
El-Egarr el Muzeni r.a presnosi da ja Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Moje srce prekrije nemar, pa ja zbog toga proučim estagfirullah, stotinu puta.” (Muslim)
Abdullah ibn Omer kazuje:.Na jednom sijelu smo izbrojali da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stotinu puta rekao: “Rabbi gfrli ve tub alleje inneke entet tevvabul gafur’…prije nego što je napustio sijelo.“( Ebu-Dawud, En-Nesai, Ibn Madže i Tirmizi, sahih)
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Allah je spustio ovom ummetu dvije bezbjednosti (obećao je): da ih neće kazniti dok si ti Muhammede među njima (i to se obistinilo) i da Allah neće kazniti narod sve dok čini istigfar.Pa kada ja preselim, ostaje vam istigfar do Sudnjeg dana…“ (Prenosi Tirmizi)
"Ko se drži istigfara, čini ga ustrajnim, Allah subhanehu ve te ala će mu svakoj tjeskobi izlaz naći i svakoj tuzi olakšanje, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud, Ibn Madže)
"Sejjidul istigfar (allahumme ente rabbi, pa do kraja) ko ga kaže izjutra čvrsto vjerujući u njegove riječi, te umre tog dana prije nego što omrkne, pa on je od stanovnika Dženneta. Ako ga kaže noću čvrsto ubjeđen u te riječi, te umre prije nego što osvane, pa i on je od stanovnika Dženneta.“ (Buhari i Muslim)
„Ko kaže :Estagfirullahe ellezi la ilahe illa hu, elhajjul-kajjume we etubu ilejhi", tri puta, Allah subhanehu ve te ala mu oprosti grijehe pa makar ih bilo koliko morske pjene, pa makar ih bilo koliko lišća na drveću, pa makar ih bilo koliko prašine u pustinji, pa makar ih bilo koliko dana na dunjaluku.“ (Imam Ahmed ,Tirmizi...)
Šedad ibn Evs, r.a prenosi da je Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Najbolji istigraf je da kažeš: Allahu moj, Ti si moj Gospodar.Nema istinskog boga osim Tebe.Ti si moj Stvoritelj. Ja sam Tvoj rob. Ja se držim zavjeta tebi datog i obećanja tvog shodno mojim mogućnostima.Od Tebe tražim utočište od zla kojeg sam počinio.Priznajem sve tvoje blagodati koje si mi darovao i priznajem svoje grijehe, pa mi oprosti, jer, niko osim tebe grijehe ne prašta.“ Onaj ko prouči ovaj istigfar nakon što omrkne, ako bi umro te noći, ušao bi u džennet.Isto tako onaj ko ga prouči kad osvane , čvrsto vjerujuću u ono što uči,i umre taj dan, učiće sa Allahovom dozvolom u Džennet.” (El-Buhari)
Abdullah ibn Busr r.a prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Blago li se onome ko u svojim listovima na Sudnjem danu nađe mnogo istigfara (traženja oprosta)..(Ibn Madže i En Nesai Amelu jevvmin ve lejletin)
Abdullah ibn Abbas r.a da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko bude ustrajan u traženju oprosta od Allaha , Allah subhenhu ve te ala rasteretit će ga svake brige, naći ćemu izlaz iz svake nevolje i opskrbit ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud i Ibn Madže)
Ebu Bekr es-Sedik r.a prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Neće se ubrajati u one koji su ustrajni u grijehu, onaj ko traži oprosta, pa makar isti grijeh činio sedamdeset puta u istom danu.“(Ebu Dawud i Et Timizi-garib)
Zejd, oslobođeni rob Allahovog Poslanika kaže da je čuo od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: “Ko prouči poslije svakog namaza: Estagfirullahe ellezi la illahe illahu el-hajjel-kajjume ve etubu ilejhi“..biće mu oprošteni svi grijesi, pa makar pobjegao sa bojnog polja...(Ebu Dawud i Et Tirmizi)
Ebu Bekr es Sedik r.a kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da kaže:nema ni jednog roba koji učini neki grijeh pa se lijepo i kako treba abdesti, zatim klanja dva rekata, pa zamoli Allaha da mu oprosti, a da mu On ne oprosti.” Potom je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem proučio ajet: “Oni koji učine kakvo ružno dijelo ili sami sebi nepravdu učine, Allaha se sjete pa zatraže oprosta za svoje grijehe...“ (Prevod znacenja, Alu Imran, 135) (Et-Tirmizi)
Ebu Seid el-Hudri r.a prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:“Ko prilikom lijeganja u postelju prouči: Estagfirullahe ellezi la illahe illahu el-hajjul-kajjumu ve etubu ilejhi,“ tri puta oprostit će mu se grijesi makar ih bilo koliko pjene na moru, i koliko je lišća na drveću, i koliko je kamenčića u pješčanim dinama u Arabiji i koliko je dana na ovome vijetu...(Et Tirmizi-garib)
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko traži oprosta za vjernike i vjernice,upisat će mu se svakim vjernikom i vjernicom, za koju je tražio oprosta, dobro djelo“ ...(Taberani od Ubadeta
r.a)
Većina ljudi i ne poznaje vrijednost i veličinu pokajanja, njegovu suštinu, da ne govorimo da li je čine sa znanjem i djelom. Ukoliko i saznaju vrijednost tevbe, ne poznaju put i način do nje, pitaju odakle i kako da počnu. Zato, upoznajmo se sa ovom velikom Allahovom, subhanehu ve te'ala, milošću i koristimo je u ovom plemenitom mjesecu ramazanu. Upoznajmo se ovom prilikom sa suštinom samog pokajanja, vrijednošću i veličinom pokajanja, načinom iskrenog pokajanja. Progovorimo nešto o sljedećem:
*Svi smo mi griješnici
*Gdje je put sreće i uspjeha?
*Ali, šta je to tevba?
*Zašto da učinim tevbu?
*Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?
*Uslovi iskrenog pokajanja
*Znakovi primljene tevbe
*Čuvaj se odgađanja tevbe
*Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom
Svi smo mi griješnici
Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, svi smo mi griješnici. Jedanput se približimo Svevišnjem Allahu a drugi put udaljimo se od Njega! Jedanput svjesni smo Njegove prisutnosti, svjesni smo da nas On nadzire i prati, zna svako i malo i veliko djelo koje učinimo; dočim, drugi put, zaokupi nas nemar i zaborav na Njega Uzvišenog, usljed čega neminovno počinimo grijeh. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Svaki čovjek, sin Ademov, je griješnik, a najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju." (Tirmizi a Albani ga je ocijenio dobrim) Griješenje, nemar i zaborav svojstveni su čovjeku i Allahova milost je velika kada je tom slabašnom čovjeku ostavio vrata tevbe sve dok ne umre, naredio mu da se vraća svome Gospodaru kada god ga svladaju grijesi. Da nije ove velike Allahove milosti, doista bi čovjek bio u teškom stanju, njegova čežnja i nastojanje za vraćanjem Allahu, subhanehu ve te'ala, bile bi slomljene, nada u Allahov oprost i milost prekinuta.
Subhanallah!!! Kako li je lijepa priča koju spominje veliki islamski autoritet Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Medaridžu salikin" kada govori o ovoj velikoj neizmjernoj Allahovoj milosti po ljude. Kaže: „Od jednog od ispravnih prethodnika prenosi se da je u jednoj uličici vidio kako se vrata jedne kuće otvaraju i iz nje izlazi dječačić plačući i vapeći, tražeći pomoć. Iza njega je bila majka koja ga je istjeravala. Nakon što ga je istjerala, ispred njegova lica zalupila je vrata i zaključala ih. Krenuo je dječačić, napravio nekoliko koraka i stao. Razmišljao je. Nije znao, pored svoje kuće iz koje je istjeran, drugu kuću koja bi mu pružila utočište. Nije poznavao nikoga drugog pored svoje majke da bi ga prihvatio. Tužan, slomljena srca, ponovo se vratio kućnim vratima. Našavši ih zaključana, legao je ispred njih, svoj obraz spustio na prag i zaspao. Nakon nekog vremena, vrata su se otključala i na njih je izašla majka. Vidjevši svog sinčića kako spava s obrazom položenim na prag, nije mogla da se suzdrži, da ga ne uzme u svoje naručje. Prihvatila ga je u naručje, poljubila i rekla: 'Sinčiću moj, kuda ideš od mene? Ko će ti pružiti utočište pored mene?! Zar ti nisam rekla da mi se ne suprostavljaš i da mi ne budeš nepokoran? Zar ti nisam rekla da me svojim ponašanjem ne tjeraš da postupim suprotno svojoj milosti, brizi i dobru kojeg ti želim?!' Zatim ga je unijela u kuću." Razmislimo o ovom majčinom postupku, ovim majčinim riječima a zatim poslušajmo riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah je milostiviji prema Svojim robovima od majke prema svome djetetu."
Gdje je put do sreće i uspjeha?
Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, odgovor na vaša pitanja, vaše zahtjeve: Želim duševni smiraj i sreću, želim uspjeh i spas, želim oprost i milost, ali put i način koji vode do toga ne poznajem. Poput sam utopljenika koji traži da mu neko pruži ruku, pruži pomoć, poput onoga koji u tminama želi da mu neko osvijetli put i izlaz iz istih. Gdje je taj put? Odgovor: put je jasan kao Sunce u zenitu, jasan kao Mjesec u noći Bedra! Put je jedan: put tevbe - pokajanja. Put traženja Allahova oprosta i Njegove milosti. To je put sreće i uspjeha. Lahak put, otvoren i prohodan za tebe u svakom trenutku. Na tebi je samo da zakoračiš njime. Naći ćeš odgovor u Allahovim, subhanehu ve te'ala, riječima: „Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Prijevod značenja Ta Ha, 82.) Ukoliko ti se grijeh koji imaš pri sebi učini velikim, ogromnim. Pomisliš da za njega nema oprosta, sjeti se kršćana i onoga što govore o Uzvišenom Allahu: „Allah je jedan od trojice." Sjeti se jevreja i njihova govora o Allahu: „Doista, Allah je siromašan, a mi smo bogati." I pored svih tih govora Allah ih poziva da Mu se pokaju i zatraže oprosta od Njega, a On mnogo prašta i Milostiv je: „Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, Allah mnogo prašma i Milostiv je." (Prijevod značenja El-Maida, 74.) Ako ti se tvoj grijeh učini ogromnim, sjeti se grijeha mnogobožaca. O njima Uzvišeni kaže: „pa, ako se pokaju i budu obavljali namaz i davali zekat, braća su vam u vjeri." (Prijevod značenja Et-Tevba, 11.) Ma koliko i kakvih imao grijeha, znaj da će ti ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokaješ za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti, ukoliko se iskreno za njih pokaješ! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ti ih oprostiti, samo, padni svome Gospodaru iskreno na sedždu i zamoli ga za oprost. Ne zaboravi riječi svoga Gospodara: „Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je Milostiv!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)
Ali, šta je to Tevba?
Tevba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan, a zatim činjenje samo onoga čime je On zadovoljan, onoga što On voli i traži od Svojih robova. Tevba je, zaštita od očaja i beznađa! Tevba je izvor svakog dobra i svake sreće na Dunjaluku i Ahiretu. Početak, sredina i kraj vjerničkog puta ispunjen je tevbom. Tevba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za činjenje istog, čvrsta odluka da se neće vratiti istom grijehu, kajanje za ono što je prošlo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome što je preostalo.
Zašto da učinim tevbu?
Pitaš me: „Zašto da ostavim cigaru i alkohol kada u tome osjećam smiraj? Zašto da ostavim gledanje filmova kada mi to pričinjava zadovoljstvo? Zašto da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih očiju u tome? Zašto da se vežem za namaz i post, kada ne želim da budem svezan i sputavan? Zašto i zašto? Zar čovjek ne treba da radi onošto će ga učiniti sretnim, ono u čemu će osjetiti smiraj i rahatluk, u čemu će pronaći svoju sreću? Zašto da se pokjem od svega toga?"
Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, želim da znaš da ti ja ne želim ništa drugo do sreću, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji čeka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doći će mejdan žetve, a, doista, nećemo požnjeti osim ono što smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajući na tvoja pitanja, kažem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa učini tevbu, jer je tevba:
* Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvišeni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo: „O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.)
*Učini tevbu jer je tevba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvišeni rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite!" (Prijevod značenja En-Nur, 31.) A složit ćemo se da ono što najviše priželjkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.
* Učini tevbu jer je tevba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevišnji nije rekao: „Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja El-Bekara, 222.) Da li postoji veća sreća i da li vjernik može biti više sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to će saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrušeno i ponizno, visoko podignutih ruku, tražeći oprosta za svoje grijehe.
* Učini tevbu jer je tevba razlog tvoga ulaska u Džennet i spas od Vatre. Svevišnji je rekao: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu činili njima se neće nikakva nepravda učiniti; oni će u Džennet ući." (Prijevod značenja Merjem, 59-60.)
* Učini tevbu jer je tevba razlog spuštanja bereketa, jačanje snage, povećavanja imetka, poroda i drugog.
Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogobošci." (Prijevod značenja Hud, 11.) Također je rekao: „I govorio sam: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče i rijeke će vam dati." (Prijevod značenja Nuh, 10-12.)
Pokaj se svome Gospodaru jer je tevba razlog brisanja tvojih loših djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne čuješ riječi Sveišnjeg Allaha: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod značenja Et-Tahrim, 8.) Takođe je rekao: „Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (Prijevod značenja El-Furkan, 70.)
Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiču nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog čega da škrtarimo i uskraćuemo svojim dušama ono u čemu je sreća za njih?! Zbog čega da upropaštavamo i ostavljamo svoje duše u tminama grijeha, zabranjujući im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da požurimo s tevbom Allahovu opostu i Njegovoj milosti.
Kako da se pokajem za svoje grijehe i vratim svome Gospodaru?
Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sreće na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se sreća ne može postići slijeđenjem strasti i slasti, uživanjem i naslađivanjem, koje kad - tad mora proći! I šta poslije toga?! Kažem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da učine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da počnu.
Svevišnji Allah, doista, kada želi Svome robu dobro, olakša mu puteve i načine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje će nam pomoći u činjenju iskrene tevbe, iskrenog pokajanja i vraćanja Allahu, subhanehu ve te'ala.
1. Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvišenom Allahu. Doista, čovjek, ukoliko očisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno tražio povratak Njemu, Allah će ga potpomoći u tome, sačuvat će ga svega što ga odvraća od iskrene tevbe. Dočim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah će ga prepustiti šejtanu koji će mu uljepšavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe.
2.Obračunavajmo se sa svojom dušom, jer, doista, obračun podstiče čovjeka na činjenje dobrih djela, postizanje onoga što ga je prošlo, što je propustio u svome životu. Obračun podstiče čovjeka na tevbu i njeno čuvanje.
3. Podsjećajmo i podstičimo svoju dušu. Opominjimo je i prijetimo joj, strašimo je. Recimo svojoj duši: „Dušo moja, pokaj se prije nego li ti smrt dođe. Doista, smrt će ti doći iznenada! Zar ne znaš da te smrt čeka?! Zar ne znaš da je kabur tvoja druga kuća?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne bojiš da ti Melek smrti dođe dok si u grijehu?! Hoće li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj plač i izgovor, hoće li ti biti primljeni?! Šta ti je, o dušo moja, okrećeš se od Ahireta a on ti je svaki dan bliži, dok žudiš za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!"
4.Udaljimo se od mjesta griješenja. Ne približujmo im se! Sjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je učenjak rekao: „Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridruži i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh) Napustimo loše društvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobičavali odlaziti i vraćati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se druži." (Ebu-Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocijenio dobrim)
5. Razmišljajmo o posljedicama grijeha
6.Svojoj duši pričajmo o Džennetu i džennetskim ljepotama koje je Uzvišeni Allah obećao i pripremio pokornima, a pričajmo joj i o Džehennemu i njegovoj patnji koja čeka nepokorne.
7.Zaposlimo svoju dušu korisnim radom. Čuvajmo se slobodnog vremena kojeg obično uljepša šejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju dušu u hajru (dobru), ona će nas uposliti u šerru (zlu).
8.Dobro upoznajmo svoje strasti, kontrolišimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema ništa opasnije po čovjeka od njegovih strasti. Svevišnji Allah je rekao: „Vidiš li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod značenja El-Furkan, 43.)
9.Pridržavajmo se i svih drugih stvari koje će nam pomoći u našem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, čestog spominjanja Njega Uzvišenog i traženja oprosta od Njega, učenja Kur'ana sa razmišljanjem o njegovim poukama i porukama, naoružavanja strpljenjem, posebno na samom početku.
Uslovi iskrene tevbe
1.Iskreno se pokajati Uzvišenom Allahu za počinjene grijehe.
2.Priznati da je dotično loše djelo grijeh.
3.Ostaviti odmah djelo koje je grijeh.
4.Žaljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu.
5.Čvrsto odlučiti da se istom grijehu više nikada neće vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako čovjek namjerava da se nekada u budućnosti vrati istom grijehu.
6.Ukoliko je grijeh učinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatražiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.
7.Da se pokajanje učini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego što čovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada.
Znakovi primljene tevbe
Postoje znakovi iskrene tevbe, znakovi koji ukazuju da je tevba ispravno učinjena i da se za nju može nadati da bude primljena. Ti znakovi su sljedeći:
1.Da čovjek bude bolji nakon tevbe nego što je bio prije nje.
2. Da ne prestaje strah kod vjernika za dotični grijeh i vraćanje njemu sve dok ne čuje Meleka smrti i njegove pomoćnike kako mu govore: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!" (Prijevod značenja Fussilet, 30.)
3.Na vjerniku je da i dalje nakon tevbe svoj grijeh smatra velikim, strahuje i stalno se pita je li mu ga Uzvišeni Allah oprostio.
4.Da čovjek nakon tevbe bude ponizniji i skrušeniji, da se stalno sjeća svoga Gospodara, da mu jezik bude vlažan od čestog spominjanja Allaha, subhanehu ve te'ala, da se ne oholi niti drugom zavidi, da se ne umišlja i samodopada, da druge kad ih vidi u grijehu ne ponižava već da zahvali svome Gospodaru na uputi i istim ljudima - od kojih je i on do juče bio - pruži ruku spasa i izbavljenja.
Čuvaj se odgađanja tevbe
Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, čovjek ne zna kada će mu doći njegov edžel, kada će mu doći smrt, koliko je još ostalo od njegova života. To nijedan ćovjek ne zna. Znajući ovo, pametan čovjek neće reći: „Ima još vremena da dođem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uživam u životu. Kada ostarim, pokajat ću se." Pametan čovjek, vjernik, dobro se čuva nemara i odgađanja tevbe. Dobro se čuva dugih nada. Žuri sa tevbom. Zna da je odgađanje tevbe takođe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno učiniti tevbu odmah po počinjenom grijehu. Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, noseći na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju suštinu i obaveznost tevbe.
Ne obmanjuj se lijepim i ugodnim životom
Nemoj da te zavara i obmane to što neki ljudi svakodnevno prkose Uzvišenom Allahu svojim grijesima a i dalje žive lijepim i ugodnim životom. Ne zaboravi da Uzvišeni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, međutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevišnji Allah samo postepeno povećava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne dođe. Ne zaboravi riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili." (Prijevod značenja El-En'am, 44.)
Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, požurimo sa tevbom! Požurimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bježimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjalučka naslađivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrušeno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah večeras, ma koliki naš grijeh koji smo danas počinili bio, odmah večeras zatražimo oprosta za njega kod Uzvišenog Allaha. Ne zaboravimo da će On Svevišnji večeras pružiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas griješili Ne zaboravimo da se Uzvišeni Allah raduje našem pokajanju više nego mi samom našem boravku i opstanku na ovome svijetu! Požurimo prije nego li dođe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i očekivanja čini beskorisnim i uzaludnim! Požurimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore!
Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.
“ALLAHUMME-GFIRLI, VERHAMNI, VEH-DINI,
VE 'AFINI, VERZUKNI.”
(Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me,
podari mi zdravlje I opskrbu.)-AMIN
YouTube - Tewba
voju Knjigu kao milost čovječanstvu i mnogi hadisi preneseni od našeg voljenog poslanika Muhammeda, sallAllahu 'alejhi ve sellem, govore o nagradama i važnosti dove (molitve) u ovom blagoslovljenom mjesecu. 
Ramazan je mjesec mnogih blagodati za muslimane: on je mjesec milosti, praštanja, blagoslova, ibadeta, truda, predanosti i discipline. U skladu sa time, historijski, on je bio mjesec koji je u mislima vjernika oživljavao koncept el wela wel bera - ljubavi i mržnje u ime Allaha.