Mogli bismo slobodno kazati: pretočiti propise vjere u životno djelovanje. Postoji dosta slučajeva da čovjek precizno izvršava vjerske propise u džamiji, dok se van džamije ponaša nedolično.On, zapravo, sebe zavarava misleći da su mu propisi ispravni, a da sve ostalo nije bitno. Naravno da ovakvo ponašanje islam ne odobrava, jer je islam cjelina koju ne možemo djelimično ispunjavati, a djelimično zapostavljati. Zbog ove neusklađenosti između vjerskih propisa i ponašanja vjernika nastale su dvije kategorije ljudi:
1. oni koji prakticiraju propise, ali su lošeg ponašanja i
2. oni koji ne prakticiraju propise, ali su moralni.
Cilj islamskog ahlaka je od osobe napraviti moralnog vjernika. Naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Allaha mi ne vjeruje… Allaha mi ne vjeruje… Allaha mi ne vjeruje… “Ko, Poslaniče?’’ – upitaše ashabi, a Poslanik odgovori: “Onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija.”.
Razmisli, ti koja prostireš veš na balkonu iznad komšinice, da se voda, nastala od sušenja, može slivati na balkon ispod, što će, svakako, zasmetati tvojoj komšinici – znaj da se i na tebe odnose navedene Poslanikove riječi. Također, ovaj se hadis odnosi i na onog koji parkira auto ispred garaže svog komšije, pa zatim ode kući klanjati namaz, na primjer. Pa komšija, ako mu je potrebna garaža, mora sačekati dotičnog da završi sa svojim obavezama, pa tek onda ga zamoliti da skloni auto od njegove garaže. Možda ćeš se pitati: “Pa, otišao je klanjati?!”. Nemoj zaboraviti: nema razdvajanja ibadeta od ahlaka! Loše postupanje prema komšijama je jedan od vidova odvojenosti vjere od praktičnog islamskog života. Zbog toga je Poslanik upozoravao sve ljude na opasnost ovog ponašanja. Jednom prilikom je kod Poslanika došla grupa ljudi, koja ga zamoli da im kaže mišljenje o osobi koja je poznata po tome da puno klanja, posti i daje zekat, međutim, loše postupa s komšijama. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Takvo ponašanje odvodi u Džehennem!”. Spomenuli su ženu koja malo klanja, posti i daje zekat, ali se lijepo postupa prema komšijama. Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Za takvo ponašanje je nagrada Džennet.”. Naravno, ovo nije poziv da minimalno obavljaš ibadete – bitno je da shvatiš pravo značenje… Ono što je bitno da shvatiš, jeste da ne smiješ biti na jednom polju dobar, a na drugom loš. Moraš obavljati ibadete i istovremeno biti moralan. Nažalost, puno je onih koje Poslanik spominje u sljedećem hadisu: “Najmanju vrijednost kod Allaha na Sudnjem danu imat će ljudi koje su drugi (na ovom svijetu) izbjegavali zbog njihovog zla!”. Primjera radi, neko će sprječavati svoju djecu u igri sa komšinici nom djecom, koja je pokrivena, ali loše postupa sa svojim komšijama. Postavlja se pitanje: koliku vrijednost ima mahrama na glavi žene, ako njezin moral nije u skladu sa islamom? Ljudi se u društvu prepoznaju na osnovu ponašanja. Ako je moralan, znaju ga kao takvog. A ako je nemoralan, znaju ga kao takvog.
I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur’an, sura: En-Nur, ajet 31.)
Često imamo pogrešnu predstavu o islamu, pa mislimo da nam vjera jača samo obavljanjem namaza i drugih ibadeta. Naravno, to je pogrešno, jer se vjera i djeli na sedamdeset i nekoliko ogranaka. Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Čovjekov iman se dijeli na sedamdeset i nekoliko dijelova. Najviši dio je reći: Nema boga osim Allaha, a najniži dio: uklanjanje sa puta svega što smeta.”. Znači, uklanjanje sa puta onoga što smeta je sastavni dio imana. Šta reći za onog ko baca smeće po putu – on takvim ponašanjem slabi svoj iman? Šta reći za onog koji očisti svoje dvorište ili njivu, pa to baci na put? I on takvim postupanjem slabi svoj iman. Šta reći za onog koji ostavi auto na putu, praveći smetnju ostalim prolaznicima? I to smanjuje njegov iman. Ako vidiš osobu da ukloni smeće sa puta, znaj da je to dokaz njegove vjere. U sedamdeset i nekoliko dijelova vjere spada i stid, koji se u hadisima identificira sa vjerom. Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Stid i iman su isto.”. Šta ovo znači? Ovo znači da ako se smanji iman, smanji se i stid. Vidiš čovjeka kako pritišće sirenu automobila usred noći, dok se nalazi na parkingu ispred svoje zgrade. Ne, ovakav čovjek nema stida! Vidiš mladića kako se, idući putem ili kroz školski hol, cereka. Može taj mladić biti redovan u džamiji na nama- zima, ali gdje je njegov stid? Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Iman i stid su jedno.”. Nadam se da ste shvatili vezu između imana (vjere) i ahlaka. Nanošenje zla komšijama, pravljenje smetnje na putu prolaznicima, neposjedovanje stida koji navodi čovjeka na činjenje gluposti – djela su koja se suprotstavljaju vjeri. Lijepo ponašanje je sama vjera. Čovjek koji obavlja ibadete se mora i lijepo ponašati. Lijepo ponašanje se ne može odvojiti od obavljanja ibadeta. Ako želiš saznati koliko ti je tvrd iman, pogledaj kako se ponašaš. Nemoralno ponašanje je opisano u hadisima kao pravo siromaštvo, koje je puno opasnije od ekonomskog siromaštva. Poslanik, s.a.v.s., je upitao ashabe: “Znate li ko je siromah?”. Odgovorili su da je to onaj koji nema dirhema i dinara, a Poslanik, s.a.v.s., im na to reče: “Siromah je onaj koji će na Sudnjem danu imati sevape od namaza, posta, zekata, ali će mu biti oduzeti zbog toga što je lagao, ogovarao, krao, tukao i ubijao. Kada nestane njegovih dobrih djela, grijesi onih kojima je sve ovo činio će se prebaciti na njega. I bit će odveden u Dehennem.” (Hadis bilježe Muslim, 6.522 i Tirmizi, 2.418). Suština svega što sam rekao je da ibadeti imaju pravu vrijednost samo uz lijep ahlak. Ovim putem pozivam prave”siromahe”da zarade, tako što će popraviti moral. Lijek za ljude je u moralnom ponašanju, čiji principi nam se nude u Kur’anu, zajedno sa izvršavanjem propisanih ibadeta. Samo i sa izvršavanjem ibadeta i sa moralnim ponašanjem ćemo biti pravi i zdravi vjernici. Allah, dž.š., kaže:
Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji
milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista,
prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im amanetima i obavezama
svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju. (Kur’an, sura: El-Mu’minun, ajeti 1-9.)
Ko su uspješni vjernici? To su oni koji ne prave razliku izmeu ibadeta i morala.
Od Allaha je svaka blagodat koju uživate. (Kur’an, sura: En-Nahl, ajet 53.)
Hvala Allahu na ovoj blagodati. Dobiti naziv Robovi Milostivoga znai potpunu sreću. A, ko
su Robovi Milostivog? To su oni koji su okićeni moralnim vrlinama.
Allah, dž.š., ih ovako opisuje u Kur’anu:
A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”, i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći; i oni koji govore: “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište”; i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine. (Kur’an, sura: El-Furkan, ajeti 63-67.)
A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naručje ne daju. (Kur’an, sura: El-Maun, ajeti 4-7.)
Svi ovi ajeti govore o odnosu izmedu ibadeta i ahlaka i njihovom međusobnom dopunjavanju.
Iydvojeno iz knjige: Moral Vjernika
Autor: Amr Halid
| » > |
|---|